Dragi čitatelji,

 

Prije nekoliko dana dok sam pripremala ovo izdanje Pomalo

prijatelj mi je napisao poruku:

"Nekad promislim jesam li ja jedina osoba koju znaš, a ne piše

članke o AI-u?" A zatim dodao:"AI zombiji."

 

Naslonila sam se u stolici i nasmijala.

Kad pogledate sadržaj ovog broja, teško ga je kriviti.

​

Umjetna inteligencija danas je posvuda. U poslovnim strategijama. Na konferencijama. U medijima. U razgovorima. U prezentacijama. U alatima koje svakodnevno koristimo.

​

Ponekad imam osjećaj da je postalo gotovo nemoguće razgovarati o budućnosti bez da spomenemo “AI”.

​

Međutim, dok sam čitala tekstove autora okupljenih u ovom ljetnom izdanju Pomalo, postalo mi je jasno da ovo zapravo nije priča o umjetnoj inteligenciji.

​

Ovo je priča o čovjeku.

​

Autori ovog broja ne nude jedinstven odgovor. Neki nas vode u svijet velikih softverskih sustava i AI transformacija. Neki upozoravaju na rizike pretjeranog oslanjanja na tehnologiju. Neki istražuju kako AI mijenja naše organizacije, našu kulturu, našu djecu i naše navike razmišljanja. A neki nas podsjećaju da su empatija, povjerenje, kreativnost i ljudska prosudba još uvijek resursi koje nijedan algoritam ne može jednostavno replicirati.

 

Možda je zato najvažnija poruka ovog broja vrlo jednostavna:

“Ne tražite odgovore samo na pitanje što umjetna inteligencija može učiniti.

Nego i na pitanje što ostaje nezamjenjivo ljudsko.”

 

Ugodno čitanje